Psalms 77

1Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. (77:2) Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.

2(77:3) U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit’ duša moja. 3(77:4) Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.

4(77:5) Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti. 5(77:6) Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;

6(77:7) razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje: 7(77:8) “Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?

8(77:9) Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja? 9(77:10) Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”

10(77:11) I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.”

11(77:12) Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. 12(77:13) Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.

13(77:14) Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš? 14(77:15) Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju. 15(77:16) Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

16(77:17) Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. 17(77:18) Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.

18(77:19) Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. 19(77:20) Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. (77:21) Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.

20